Površno gledano, igra je, prosto, zabava, uzbudljivi deo života. Dečiji intelekt sazreva i razvija se od nehajne igre. Igra je u poslednje vreme stekla status nečeg, gotovo, magičnog. Mašta, samokontrola i planiranje samo su neke od osobina koje se povezuju sa slobodnom, kreativnom igrom. Prepuštena sama sebi - oslanjajući se malo ili nimalo na pomoć igračaka, kompjuterskih igrica i televizije današnjeg doba – deca će pustiti svoju maštu da se razmaše.

Roditelji imaju pristup u taj svet svoje dece - trčeći okolo, dodajući se loptom, ljuljajući se, jednostavno se zabavljajući. Vreme za igru je prilika za decu i roditelje da se povežu, dožive zajedničko iskustvo i zbliže se.
Kada je reč o maloj deci, igra počinje spuštanjem na pod, pa se zbog toga i zove floor – time, ali može da se odvija i stojeći i sedeći.

U logopedskom kabinetu, Logosan, primenjujemo floor – time terapiju kao posebnu vrstu igre i kao deo tretmana u kome pobuđujemo interesovanje deteta, navodimo ga da se poveže sa nama i izazivamo ga da bude kreativno i spontano. Pored svega toga ono intelektualno i emocionalno napreduje.
Roditelji se obučavaju i dobijaju smernice kako da sprovode floor – time igru kod kuće.

Kog god uzrasta dete bilo, floor - time vam daje priliku da radite tri stvari:
Dete usmerava igru, a ne vi. Ono ima glavnu ulogu. Vi ste zabavan i nenametljiv, sporedni glumac.